Monika Meglić / Životopis

 

Iako svaka slika u određenoj sadrži mjeri refleks stvarnosti jer predstavlja ozbiljenje subjektivnih namjera i ciljeva, karakterističan odnos prema stvarnosti ima autoportret kao likovna vrsta u kojoj je subjekt istraživanja ujedno i njegov objekt. U autoportretu se međudjelovanjem namjere i slučajnosti paradoksalno isprepliću procesi samoanalize (istraživanja sebe) i postvarivanja (stvaranja novog sebe), a upravo u tim proturječnostima, između stvarnog i idealnog, sadržan je život. U radovima Monike Meglić razabiru se impulsi razotkrivanja autoričinih unutrašnjih stanja i opisivanje života kroz izdvajanje tema i motiva koji se svojim simboličkim značajem za nju posebno ističu. To su uglavnom teme istrgnute iz svakodnevice, koje se rastapaju u ritualiziranom okruženju simbola – orijentalnih ćilima i međimurskih maski. Oni izražavaju ambivalentnost identiteta, njegovu krhkost samoodređenja u odnosu na obiteljsko porijeklo i naslijeđe. Stavljanje i skidanje maske na simbolički način uprizoruje autoricu kao protagonisticu koja tumači različite uloge, ličnost fragmentiranu u različitim prostorima – osobnim i posuđenim, kao onaj u kojem se Miroslav Kraljević portretirao sa psom, a kojeg autorica metonimijski prisvaja. Dajući arhetipska obilježja sudionicima u radnji – svome psu, pticama i biljkama, Monika Meglić oblikuje okruženje na razmeđi nadrealnog i životnog, poigravajući se kroz metafore pitanjima cjelovitosti sebe i međuovisnosti s mitološkim predodžbama idealnog „ja“. Izložena cjelina stoga se promatrati kao cjelovit autoportret, životopis koji sabire fragmente ličnosti onkraj svih dimenzija stvarnosti.

Mirko Škoc

BIOGRAFIJA:

Monika Meglić rođena je 1987. u Zagrebu.
2005. godine završila je Školu primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu
2010. godine diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Duje Jurića
2015. položila je stručni ispit za muzejskog pedagoga u Muzejsko-dokumentacijskom centru
Živi i radi u Zagrebu.

 

Radovi