Vladimir Mićković / SLIKOPISI PUTUJUĆEG

 Vladimir Mićković rođen je 1979.
Završio je Školu primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu.
2002.g. diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, na kiparskom odsjeku u klasi prof.Stanka Jančića.

 

SLIKOPISI PUTUJUĆEG

Una noće al lunar
jo sali a kaminar
kaminando i buškando
onde se topa la mar
Los ožos mi si abufaron
di tanto mirar a la mar


Vladimira Mićkovića poznam dugo - još od treće godine studija kiparstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Sjećam se jednog detalja s diplomskog putovanja u München: društvo studenata okupilo se u zadimljenom baru trećerazrednog hotela u kojem smo odsjeli. Svi smo govorili u glas i smijali se. Barmen je imao fudbalerku i naušnice u ušima. Kolega Neven hodao je okolo pućkajući u lulu odjeven u muški kućni ogrtač s monogramom i obuven u kožne papuče. Kroz sveopću buku i razdraganost odnekud se probilo neko tiho dvoglasje. To su Mićko i kolegica Ivana za stolom u dnu prostorije hvatali terce pjevajući klapske pjesme. Nisu se uopće trudili nadglasati graju, nisu se nametali niti tražili pažnju, nego su pjesmom tek nekamo otputovali pa u zadimljeni bar usred Njemačke donijeli boje sa svoga putovanja.
Ova izložba je treperavi slikopis. Slika ga onaj koji putuje odavno, koji gleda dugo i polako dok ga oči ne zabole od ljepote. Ili od tolikog gledanja u more... Njegove bilješke ne opisuju znamenitosti, nego zvukove, mirise, gustoću i materičnost zraka. Njegove boje su hrabre i bezobrazne kao cvrčci koji ti ne daju odspavati popodne. Njegovi oblici su biomorfni poput morskih stvorenja, a maštoviti poput usput sklepanih priručnih pomagala svjetskog putnika. On sa sobom nosi uspomene na trećerazredne hotele i adrese konačišta kao podsjetnike na neka davna vremena i daleka i draga mjesta, kao dokaze o vlastitoj postojanosti. Kako i ne bi- u toliko živih zbivanja, oblika, boja čovjek jednostavno uroni i može lako zaboraviti na sebe.


Vladimir Mićković danas, osim što se bavi likovnim stvaralaštvom i pedagoškim radom, pjeva i sefardsku glazbu u sastavu Arkul. Sefardski židovi protjerani iz Španjolske i Portugala u 15. stoljeću svojom glazbom na prastarom judeoespanol jeziku (koji je mješavina raznih jezika) stoljećima diljem svijeta svjedoče o svom putu, sudbinama, ljubavima i čežnjama. Vladimir ih razumije. U svojoj izjavi za neki članak o vlastitom doživljaju i izvođenju sefardske glazbe spomenuo je riječi boja i put. Da i mene netko zamoli da cijeli ovaj predgovor sabijem i ovu izložbu otputim samo dvjema riječima, jer više ne stane u kofer, bile bi to te dvije riječi.

Hana Lukas Midžić

www.arkul.net/


 

Slikopisi putujućeg Slikopisi putujućeg Slikopisi putujućeg Slikopisi putujućeg Slikopisi putujućeg Slikopisi putujućeg Slikopisi putujućeg Slikopisi putujućeg Slikopisi putujućeg Slikopisi putujućeg Slikopisi putujućeg Slikopisi putujućeg Slikopisi putujućeg Slikopisi putujućeg Slikopisi putujućeg Slikopisi putujućeg Slikopisi putujućeg Slikopisi putujućeg Slikopisi putujućeg Slikopisi putujućeg